Opća deklaracija o ljudskim pravima, poznata i pod imenom Opća deklaracija o pravima čovjeka, temeljni je dokument kojim se definiraju ljudska prava i slobode i jamči jednakost svih ljudi. Usvojena je i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, rezolucijom br. 217 /III 10. prosinca 1948. godine. Možete je preuzeti direktno sa stranice UN-a.

Tom se deklaracijom proglašavaju temeljnim ljudskim pravima, između ostalog, pravo na pravnu zaštitu, djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima, pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda pri utvrđivanja njegovih prava i obveza, pravo na vlasništvo, slobodu mišljenja i izražavanja, jednak pristup javnim službama, socijalnu sigurnost, rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti, pravednu i primjerenu naknadu, život dostojan čovjeka, životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole, besplatno obrazovanje, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima, i - iznad svega - pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene navedenom Deklaracijom mogu potpuno ostvariti.

Hrvatska je (treba li to napominjati?) potpisnica ove Deklaracije.

U preambuli Deklaracije stoji i kako je:

“bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja”.

Postavlja se pitanje: “Što ako vladavine prava nema i ako ljudska prava nisu zaštićena, ili su, štoviše, masovno, sustavno, pa i organizirano, povrijeđivana?”.

Hrvatska je, mi nemamo nikave dileme, primjer upravo ovakvog stanja stvari. Država je (kao i ostale države i državice na tlu bivše Jugoslavije) nastala uslijed dogovorenog rata, kojemu je krajnji cilj bio privatizacijska pljačka, a rat i pljačku iscenirali su i proveli u djelo gramzivi i beskrupulozni elementi iz redova vlasti bivše države (naročito njenih tajnih službi) kojima vlast nije bila dovoljna, nego su željeli i vlasništvo. S tim u vezi, možete pogledati naše Teze o Hrvatskoj, koje detaljnije obrađuju ovu temu. Vrtlog dogovorenog rata stvorio je dimnu zavjesu iza koje je ta razbojnička banda mogla nesmetano provesti privatizacijsku pljačku i obogatiti se. Za vrijeme navedenog procesa, ustoličena ja i nedodirljiva kasta korumpiranih sudaca i odvjetnika kolaboracionista, kako bi se dodatno blindiralo takvo stanje stvari i nastavilo sa pljačkom i nakon rata. Građanin je tako prepušten sam sebi, u sudstvo nema povjerenja, a kakav god bio ishod sudskih postupaka, uvijek je gubitnik. Kratko rečeno, Hrvatska nije pravna država.

Kao minimalni skup indikacija za pravnu samoobranu, možete pogledati našu stranicu s naslovom Dekalog za pravnu samoobranu, ali ovo je ipak sve samo ne dovoljno.

Naše stranice imaju za cilj prikupljanje i objava informacija o sustavnim i organiziranim povredama ljudskih prava, neučinkovitosti, nesposobnosti, zlonamjernosti i/ili korumpiranosti i kriminalnom djelovanju sudova i ostalih državnih instanci i njenih službenika. Paralelno s time namjera nam je objavljivati i mišljenja čitalaca, prenošenje i navođenje mišljenja i teza iznesenih od strane autoritativnih izvora, povlačenje paralela sa situacijama u drugim državama u sadašnjosti i prošlosti, sve sa ciljem bacanja dodatnog svjetla na gore postavljeno pitanje. Pa nam se možda i nametne nekakav odgovor…